17. novembar 1998.

u povodu reaktuelizacije arbitražne odluke za Brčko

Bosanska stranka je više puta u posljednje gotovo dvije godine upozoravala domaće zvaničnike na dugoročnu političku pogubnost insistiranja da Brčko treba isključivo pripasti Federaciji Bosne i Hercegovine, a što je i potvrđeno Odlukom arbitražnog tribunala. Iako se dosadašnje prolongiranje konačne arbitražne odluke, i ostajanje Brčkog u srpskom entitetu, za nas doimalo kao nepovoljne odluke, moramo znati da je odluka mogla biti i nepovoljnija, s obzirom da je međunarodni arbitražni tribunal morao birati između toga da li Brčko treba administrativno pripasti Federaciji BiH ili Republici Srpskoj. Arbitražni tribunal je doveden u takvu situaciju “zahvaljujući” prvenstveno političkim strankama iz Federacije koje su u samom startu arbitražnog procesa izričito insistirale da Brčko mora pripasti samo Federaciji BiH. Ove stranke snose direktnu odgovornost zbog dosadašnjeg prolongiranja arbitražne odluke i mogućnosti da se sadašnja želja za povratkom dovede u minornu poziciju, jer Brčaci, već mjereno u hiljadama, odlaze budućnost tražiti u evropskim i prekookeanskim zemljama. Takvim slijedom događaja gotovo bi bio nebitan značaj povratka i multietničke restitucije Brčkog.

Dakle, i ovaj put se pokazala nedosljednost domaćih stranaka u sprovedbi principa Dejtonskog sporazuma, jer je više nego jasno da brčanski politički čvor nije mogao biti presjecan degresivnim putevima koji vode produbljenju podjela države Bosne i Hercegovine. Brčko je moralo imati polaznu osnovu centrišta političke budućnosti Bosne i Hercegovine, tako što bi se u ovom gradu dogodili i realizovali svi principi kojima dugoročno teži postdejtonska BiH.

Kao i uvijek do sada, potvrđen je stav Bosanske stranke – da Brčko ne treba pripadati administrativno niti Federaciji BiH, niti Republici Srpskoj, jer se pokazalo da svaka druga varijanta izuzev Brčkog kao zajedničkog grada Bošnjaka, Srba i Hrvata i embriona reintegracije BiH – vodi suprotnom putu od onoga kakvog žele građani Bosne i Hercegovine.

Na žalost, s obzirom na događaje u proteklih osam godina, očigledno da ne samo da je Brčko prodano – prodata je cijela Bosna i Hercegovina. Da je bilo pameti, ne bi se moglo dogoditi da se nađemo u ovakvoj situaciji. Zahvaljujući našoj vlasti, a i građanima koji su dali legitimitet nesposobnim političarima, napravili smo od gotovine veresiju.

Međutim, i kada se radi o Brčkom, BOSS je siguran da nije problem u narodima koji su navikli, mogu i žele živjeti zajedno, već u režimima čiji to nije interes. Produženjem mandata međunarodnog supervizora treba omogućiti narodima da obnove zajednički život, a time će se obnoviti i ojačati one političke snage koje će umjeti štititi bosanskohercegovački kulturološki koncept.