02. april 2000.

u povodu prezentacije sudskih akata kojima se potvrđuje Ustavna utemeljenost tvrdnji koje je javnosti prezentirao federalni poslanik Mirnes Ajanović, u sklopu borbe protiv korupcije

Bosanskoj stranci je dostavljeno rješenje Opštinskog suda u Tuzli broj K: 288/99 kojim se privatna tužba zbog navodnog iznošenja netačne izjave, podnesena ovom sudu od strane direktora Radio Kameleona protiv federalnog poslanika i predsjednika BOSS-a Mirnesa Ajanovića. – odbacuje.

Presjednik Krivičnog vijeća Opštinskog suda u Tuzli, sudija Huso Karić, u obrazloženju Rješenja kojim se odbacuje pomenuta tužba, konstatuje da su, shodno Ustavu, tvrdnje zbog kojih je tužen poslanik Ajanović izrečene u sklopu obavljanja poslaničke funkcije, i da shodno odredbama Ustava “privatni tužilac nije mogao podnijeti privatnu tužbu” protiv poslanika Ajanovića.

Direktor Radio Kameleona i zet načelnika Bešlagića Zlatko Berbić, zastupan po punomoćniku Konjić Rifatu, privatno je tužio federalnog poslanika Ajanovića zbog toga što je na sjednici federalnog Parlamenta rekao: “da javni tužilac nije reagovao na nezakonito usmjeravanje donacija Radio Kameleonu, čiji je vlasnik zet Selima Bešlagića, na učešće zeta Selima Bešlagića u DD TV Tuzla, mjesečne paušalne nerealne uplate u iznosu 30.000 DEM TV Tuzli i Radio Kameleonu, zataškavanju milionske afere TV Tuzla, ukidanje TV Tuzla u cilju ostvarivanja političkog uticaja zeta Bešlagića.”

Navedeno ukazuje da su privatne tužbe koje su od strane porodičnog klana Bešlagić podnesene protiv poslanika Ajanovića, pokušaj obmane javnosti i zataškavanja kriminalnih radnji na koje je kao poslanik javno ukazivao. U aboliranje kriminala ovog klana najdirektnije se uključila i sudija Opštinskog suda u Tuzli koja je u više navrata učinila pokušaj zastrašivanja Ajanovića, protivzakonito šaljući naloge za prisilno dovođenje – čime je privatizovala sudijsku funkciju i tako zloupotrijebila službeni položaj.

Budući da poštujući Ustav i zakone pripadnici MUP-a nisu izvršili prisilno privođenje poslanika Ajanovića, sudija Milić je protivustavno tražila od Parlamenta Federacije ukidanje njegovog poslaničkog imuniteta. Predsjednik Krivičnog vijeća u tom pogledu bio je jasan kada je u Rješenju o odbacivanju privatne tužbe naveo da: “… Sud smatra da u konkretnom slučaju nije potrebno tražiti odobrenje, u skladu sa odredbama Zakona o imunitetu, od Predstavničkog doma Parlamenta Federacije, da bi se vodio krivični postupak protiv Ajanovića, jer se ne radi o krivičnom djelu izvršenom izvan poslaničke funkcije”. Time je nedvojbeno jasno da je sudija Milić odbacila sudijsku etiku – štiteći kriminal jednog privatnog klana.

Predsjednik Krivičnog vijeća Opštinskog suda u Tuzli je Rješenjem o odbacivanju privatne tužbe protiv Ajanovića pokazao da u pravosuđu TK ipak postoje zdrave snage koje su u stanju objediniti pravo i pravdu, čineći istinu dostupnom. Stoga je opravdano očekivati da će pravda, shodno zakonskim sankcijama sadržanim u Krivičnom zakonu F BiH, uslijediti i za sudiju Milić i one koji su je unajmili.

You may also like...