04.02.1999.
Saopštenje za javnost
u povodu izjave člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića da bi ponovo, da ima priliku, donosio iste odluke
Bosanska stranka s ogorčenjem osuđuje nehumane, antibošnjačke i antibosanske izjave koje je u intervjuu za RTV TPK dao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
Na pitanje: “Da li ste danas više nego 92. godine uvjereni u ispravnost puta kojim vodite Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu?”, gospodin Izetbegović kaže: (citiramo) “Ja znam samo ovo, da se ponovo nađem u 92., 91. godini, da bi, što se mene lično tiče, uradio istu stvar” (završen citat).
Političkom logikom rečeno, g. Izetbegović ne želi priznati da je griješio, i namjera mu je sve što se dogodilo imenovati najboljim mogućim rješenjem za državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod.
Nekadašnji prvi čovjek državnog Predsjedništva zaboravlja da je Bosna i Hercegovina imala čitav niz alternativa u odnosu na stradanje 300.000 građana, odnosno 200.000 Bošnjaka, i na svođenje bošnjačkog naroda na teritoriju od 22 odsto.
Ako bi i danas učinio isto, to znači da su prošla stradanja moguća i u budućnosti, jer legitimni zastupnik interesa bošnjačkog naroda nije u stanju da ponudi išta bolje od najgoreg.
Bosanska stranka podsjeća na mogućnost iz 1992. kada je Aliji Izetbegoviću u Lisabonu nuđeno da pristane na entitetsko uređenje po kojem bi Bošnjaci imali 44 odsto bh teritorije, bez rata, i gdje bi u svim opštinama u kojima su većina – bili svoji na svome. Podsjećamo na sve mirovne planove prije Dejtonskog, koji su za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu bili bolji od posljednjeg, a koje je Alija Izetbegović odbio. Podsjećamo da se za vrijeme odbijanja mirovnih rješenja u Bosni i Hercegovini ginulo, i da ni Markala, ni Kapije, ni Srebrenice ni drugih stratišta ne bi bilo da je Alija Izetbegović imao više političke mudrosti, ako već nema suosjećanja za žrtve koje su rezultat njegovog sljepila.
Kad danas, poslije svega, Alija Izetbegović kaže da bi učinio isto, on priznaje zločin prema vlastitom narodu, vjeri i Bosni i Hercegovini, jer više niko ne može povjerovati da u Bosni i Hercegovini, a pogotovo za bošnjački narod – nije moglo biti bolje.
04.02.1999.
